Tražim pomilovanje
Da li imate neku oblast u životu u kojoj se niste “ostvarili”, niste postigli nešto, možda nemate sopstveni dom, porodicu, prijatelje.. savršeno zdravlje, dobar izgled, završen fakultet ili doktorat? Možda nemate materijalno bogatstvo pa se tješite da su djeca najveće bogatstvo? Ili obratno?
Manipulacija
Manipulacija podrazumijeva pristup drugima (ali i sebi) kao stvarima, te korišćenje i kontrolu. Manipulator zaustavlja razvoj druge osobe, čini je zavisnom da bi je kontrolisao, posjedovao, ekspoloatisao. Možda će čak reći da to radi za njihovo dobro, arogantno tvrdeći da bolje od te osobe zna šta je za nju dobro. Jednostavno rečeno, ljudi se svode na nivo stvari, odrasle osobe se tretiraju kao djeca koja su nesposobna da sama za sebe odlučuju.
Promjena
Kraj jedne i početak Nove godine je obično period kada se sumiraju rezultati, gdje smo, šta smo postigli, šta želimo da uradimo, promijenimo. Novogodišnje rezolucije, čvrsto donesene odluke kojih se pridržavamo pa.. neki period. I onda opet po starom.
Zašto je to tako? Slaba volja? Može biti, mada bih prije rekla da su u pitanju druge unutrašnje prepreke, samo-sabotaža. Uzroci mogu biti razni, od toga koliko je to nešto što želimo u skladu sa našim autentičnim bićem (ili nam je nametnuto), preko straha od neuspjeha, uspjeha (da, i to postoji) pa do različitih negativnih uvjerenja koje smo pokupili ko zna gdje i ko zna od koga.
Ogovaranja
Da li znamo da komuniciramo? Da li nam je važno da se sa nekim razumijemo, razvijemo nekakav odnos ili da se istaknemo ponižavajući drugu osobu? Različiti su motivi a čini mi se da je najmanje izražena istinska zainteresovanost za neko ljudsko biće, potreba za povezivanjem i uzajamnošću.
Žrtva
Negdje smo nešto pogrešno shvatili. Neki od nas. Naučeni da je plemenito davati, brinuti se o drugima do granice poništavanja sopstvenog života. Žrtva. Svoja ili okoline?
Pomozi. Ne budi sebična. Roditelji su. Pa sestra ti je. Zar bratu tako? Nije te sramota? Dan po dan, mjesec po mjesec, godina po godina, život posvećen drugima. Jer tako treba. Jer je tako ispravno. I normalno. Da li je? Zbog čega je život bilo koga važniji od našeg sopstvenog?
Odvratnost
U mom planu aktivnosti, kao obavezan zadatak, se našlo i objavljivanje bloga.. jednom nedeljno. Da, prošlo je previše vremena od poslednje objave, svašta nešto mi se izdešavalo u međuvremenu. Zanemarila sam i u zapećak gurnula svoju omiljenu aktivnost- pisanje. Volim da pišem. To što prevrćem po glavi nalazi svoj red kada se spušti na prazan list, bila to hartija ili ekran.
Autentičnost
Počela sam da vježbam novu tehniku – apsolutno prihvatanje sebe. Više ne potiskujem dijelove sebe koji nisu “poželjni”. Shvatila sam da gušim te dijelove sebe da bih bila prihvaćena i “voljena”. Odjek svijeta u meni. Bićeš nagrađena kada si – vrijedna, nasmijana, lijepa po mojim standardima, pozitivna, kada radiš ono što ti se kaže… nastavite spisak. Onda ćeš biti voljena i blagoslovljena. Da li mi je takva “ljubav” potrebna? Šta je sa ostatkom mene, šta je sa svim mojim divnim strahovima, sumnjama i tugama? Šta je sa mojim ludilom, mojim snovima, olujama u mojoj duši? Lobotomija?
Posvećenost
Dvoumila sam se kako da naslovim ovu objavu, odlučila sam se za “Navike”, mada želim da obuhvatim više različitih tema. Na kraju se život opet svodi na navike koje nas vode i dobrim dijelom upravljaju našom svakodnevicom.
Da bismo živjeli kvalitetan život, po našim standardima, potrebna je posvećenost i istrajnost. Posvećenost? Hm, eto naslova objave 🙂 . Mijenjam. Rečeno, učinjeno. Plan se može (i treba) korigovati kada naiđe bolja solucija. Bitno je krenuti a uz put i prilagođavati zacrtano. Na teži način sam naučila važnost imanja plana i mape puta, sada mi je jednostavno planirati, daje mi osjećaj kontrole i smisla. Caka je da se pronađe ono što želimo da radimo a put će se trasirati u skladu sa našim preferencijama. Suština nije samo “postizanje cilja” već ispunjen i kvalitetan život dok idemo ka njemu. Cilj se takođe može promijeniti jer često nismo ni svjesni šta želimo, preuzimamo zamisli i želje drugih osoba, hoćemo da nekome ugodimo i budemo voljeni pa ćemo preuzeti identitet i ulogu osobe koja nije ono što mi suštinski želimo da budemo.
Bijele noći
Prije neko veče sam gledala pretstavu Bijele noći po djelu Dostojevskog. Dvoje mladih glumaca su odlično iznijeli priču, snažno i emotivno.
Pitanje – da li je sanjar koji je dobar dio života proveo u svojim maštanjima, snovima, živio ili nije? Emocije su stvarne, to što ih je izazvalo nije “realan” događaj već priča u glavi. Nije li čitav naš život upravo to, tumačenje događaja koji se odvijaju, priča u glavi koja izaziva emocionalne reakcije? Pitam se, pitam…
