Prije neko veče sam gledala predstavu Bijele noći po djelu Dostojevskog. Dvoje mladih glumaca su odlično iznijeli priču, snažno i emotivno.
Pitanje – da li je sanjar koji je dobar dio života proveo u svojim maštanjima, snovima, živio ili nije? Emocije su stvarne, to što ih je izazvalo nije “realan” događaj već priča u glavi. Nije li čitav naš život upravo to, tumačenje događaja koji se odvijaju, priča u glavi koja izaziva emocionalne reakcije? Pitam se, pitam…
Našeg je junaka dodir sa “stvarnošću” slomio. Junak u najljepšem smislu te riječi. Pročitajte priču, nije duga i ima je na netu. Nije preduga a vrijedi.
“Bože moj! čitav minut blaženstva! Pa zar je to malo, makar i za ceo život čovečji?…”
