Njegovo veličanstvo EGO. Omražen je pojam, sa negativnom konotacijom. Kada nekoga kritikujemo ili želimo da uvrijedimo, obično kažemo – kakav si ti egoista. Duhovna učenja su usmjerena na suzbijanje i uništenje ega, to se smatra najvećim postignućem i putem ka prosvijetljenju. Znate ono, prosvijetljeni i spiritualni ljudi nemaju ego.
Šta ako je to zabluda, ako su nas čitavo vrijeme pogrešno učili? Za mene lično, otkrovenje je bila spoznaja da nam je ego i te kako potreban da bismo živjeli i preživjeli u ovom materijalnom svijetu. Sa njime uspostavljamo jasne granice između sebe i drugih, definišemo sebe, svoje želje, ciljeve, gradimo svoj identitet koji nam je neophodan za normalan život. Bez toga smo laka meta nedobronamjernim osobama, bivamo iskorišćavani, manipulisani, trpimo stvari koje ne treba zarad neke bezuslovne ljubavi sa kojom nam se maše kao zastavom ispred nosa. Znate ono – da nisi takav egoista, ne bi ti to smetalo, šta se odmah ljutiš.. e pa egoista sam i ne želim da tolerišem ono što nije za tolerisanje. Ljudima je potrebno dati razlog za promjenu – ako im je stalo da očuvaju neki odnos, moraju promijeniti pristup.. inače će nastaviti po starom.
Ego sam po sebi nije problem, problem nastaje kada je ego razvijen a ne prati ga razvoj svjesnosti. Osoba sa izraženim egom i smanjenom sviješću o tome ko smo kao duhovna bića je primjer negativne osobe, sebičnjaka bez skrupula, morala i etičnosti, osoba koja “gazi preko leševa” da bi postigla to što želi. Treba raditi na osvješćivanju, razvijati i naglašavati duhovne vrijednosti, osjećaj zajedništva, poštovanja, obzira prema životnoj okolini i drugim ljudima. Razvoj tehnologije nosi i veliku opasnost od zloupotreba raznih vrsta ako je ne prati i razvoj duhovnosti, altruizma i empatije, da druge posmatramo kao dio sebe i ne činimo ono što ne bismo željeli da neko nama radi.
