Dvoumila sam se kako da naslovim ovu objavu. Odlučila sam se za “Navike”, mada želim da obuhvatim više različitih tema. Na kraju se život opet svodi na navike koje nas vode i dobrim dijelom upravljaju našom svakodnevicom.
Da bismo živjeli kvalitetan život, po našim standardima, potrebna je posvećenost i istrajnost. Posvećenost? Hm, eto naslova objave 🙂 . Mijenjam. Rečeno, učinjeno. Plan se može (i treba) korigovati kada naiđe bolja solucija. Bitno je krenuti a uz put i prilagođavati zacrtano. Na teži način sam naučila važnost imanja plana i mape puta. Sada mi je jednostavno planirati, daje mi osjećaj kontrole i smisla. Caka je da se pronađe ono što želimo da radimo a put će se trasirati u skladu sa našim preferencijama.
Suština nije samo “postizanje cilja” već ispunjen i kvalitetan život dok idemo ka njemu. Cilj se takođe može promijeniti jer često nismo ni svjesni šta želimo. Nesvjesno preuzimamo zamisli i želje drugih osoba, hoćemo da nekome ugodimo i budemo voljeni pa ćemo preuzeti identitet i ulogu osobe koja nije ono što mi suštinski želimo da budemo.
Elem, navike su nešto što svi imamo, neke su za nas dobre, neke loše. Loše treba zamijeniti dobrim navikama. Da bismo to i uradili, potrebno je osvijestiti šta sve radimo tokom dana, od ustajanja do spavanja. Zatim, treba zadržati ono što nam koristi i odbaciti ono što nas koči i škodi našem i mentalnom i fizičkom zdravlju (“skrolanje” ekrana mobilnog telefona satima tokom dana svakako nije najbolji izbor). Za to je potrebna istrajnost i posvećenost, dovoljan broj ponavljanja dobrih radnji, iz dana u dan, da bi nam postale navika, u pravom smislu te riječi.
Na primjer, popiti čašu tople vode po ustajanju, leći ranije, praviti bolje izbore hrane, napisati ili pročitati par stranica, svakodnevno učiti i brusiti nove vještine kojima želimo da ovladamo… Sve su to stvari koje traže istrajnost. Bitan je i pristup. Možemo, na primjer, ono MORAM to da uradim zamijeniti sa MOGU to da uradim i odmah se mijenja percepcija i osjećaj prisile i bivanja žrtve u životu. Da se ne lažemo, ima stvari koje ne želimo da radimo ali su potrebne – nekome je peglanje, kuvanje ili čišćenje prava noćna mora.
Neminovno će naići periodi kada će nam to dosaditi. Rutina zna da bude neprivlačna, nastupi prezasićenost, potrebni su nam novi izazovi i promjene. E, tu leži opasnost od odbacivanja i napuštanja stvari koje su dobre za nas. I to sam naučila na teži način. Na scenu tada stupa disciplina, motivacije će manjkati ali rutinu treba ispoštovati. Ne morate vježbati intenzivno pola sata ali uradite par čučnjeva ili izađite u šetnju. Dosadio vam je posao koji radite? Disciplinovano završite obaveze, možda ćete kroz neko vrijeme shvatiti da je to ipak ono što volite.
Naravno da ne govorim o poslovima koji su u suprotnosti sa onim što želite da postignete i budete. Njih možete disciplinovano obavljati dok paralelno radite na ostvarenju svojih snova. Govorim baš o snovima jer će i na tom putu neminovno biti zastoja, dvoumljenja, odustajanja, dosade.. Tada treba istrajati i ostati posvećen, istrajati u dnevnoj rutini rada na svom projektu i ne čekati magične momente inspiracije.
Zaljubite se u dosadu. I brinite o sebi.
