Kraj jedne i početak Nove godine je obično period kada se sumiraju rezultati, gdje smo, šta smo postigli, šta želimo da uradimo, promijenimo. Novogodišnje rezolucije, čvrsto donesene odluke kojih se pridržavamo pa.. neki period. I onda opet po starom.
Zašto je to tako? Slaba volja? Može biti, mada bih prije rekla da su u pitanju druge unutrašnje prepreke, samo-sabotaža. Uzroci mogu biti razni, od toga koliko je to nešto što želimo u skladu sa našim autentičnim bićem (ili nam je nametnuto), preko straha od neuspjeha, uspjeha (da, i to postoji) pa do različitih negativnih uvjerenja koje smo pokupili ko zna gdje i ko zna od koga.
Ništa što radimo nije slučajno, ipak od takvog ponašanja imamo neku korist za koju vjerujemo da je veća od one koju bi ostvarili promjenom. Koja je cijena koju plaćamo za to? Ponekad previsoka. Plaćamo je unutrašnjim mirom, osjećajem neostvarenosti, promašenosti. A tu energiju koju trošimo možemo iskoristiti za ostvarenje svojih suštinskih želja i potreba. To su one koje će nam dati istinsku sreću i radost a ne surogat zadovoljstvo.
Ako ste ipak odlučni u tome da se upustite u izazov nazvan promjena, znajte da taj proces nije ravna linija. Rijetko se dešava preko noći. Potrebno je vrijeme za usvajanje novih navika i često se po inerciji vraćamo starim obrascima mišljenja i ponašanja. Navika nam je da se osjećamo na određeni način, hronično neraspoloženi, hronično ljuti ili razočarani.. Prosto nismo navikli na drugačija osjećanja pa se nemojte čuditi ako lagano skliznete nazad u poznato. Finta je u tome da budemo svjesni – aha, evo opet moje stare reakcije na ovu situaciju. Onda je promislite i – promijenite. I sledeći put opet.. pa ponovo… dok jednog dana ne odreagujete na novi način.
Ja volim da pišem, stavljanje na papir i opisivanje takvih momenata mi daje osjećaj jasnoće. Možete probati.. možda i vama pomogne. Ako nešto zaista istinski želite, moguće je. Korak po korak, iz dana u dan. Možda ima ljudi koji zamahnu čarobnim štapićem i dobiju željeno u trenutku. Ja nisam od tih. Često i ne vidim jasan put, često mijenjam pravac, istražujem, eksperimentišem. I vjerujem da tome nema kraja. Vjerujem da smo uvijek na putu ka nečemu, nekom idealu, da je promjena sastavni dio nas. I da je trebamo prigrliti kao vjernog saputnika.
