Brojne su knjige napisane na temu sreća i kako je postići. To je kategorija o kojoj se često priča, neki se hvale kako su je postigli, neki se, opet, žale da su hronično nesrećni i da je stanje sreće za njih nešto nedostižno. Što bi rekli, budimo realni, u današnjem svijetu možeš biti sve, samo ne srećan.
I tako, dok odmaram na obali jezera, nailazi otac sa dva sinčića, obučeni propisno za šetnju, kupovinu, šta god da su planirali, samo ne za plažu. Farmerke, majce, šorcići.. I stoje tako pored vode, gledaju kupače, mlađi dečkić već krenuo obuven da zagazi u vodu. Toliko je trebalo. Otac skida djecu pred začuđenim očima posmatrača, dječačić ostaje u pampersu, otac i stariji sinčić – u donjem vešu. Nasmijani i razdragani, ulaze u vodu, prskaju se, igraju. Zabava je trajala neko vrijeme, otac potom pažljivo sređuje djecu, oblači ih, briše od vode i pijeska. Mirni su i poslušni, na licima osmijesi. Avantura koju će sigurno pamtiti. Čista sreća.
