Pročitala sam interesantnu i inspirativnu Malu knjigu za Lykke od holandskog autora koji je izvršni direktor Instituta za istraživanje sreće u Kopenhagenu. Interesovalo me je šta je to što neke ljude čini srećnim i srećnijim a ko bolje može na to pitanje dati odgovor od eksperta za sreću, koji je studiozno proučavao zašto su Danci, u prosjeku, najsrećniji ljudi na svijetu.
Odgovore već i sami naslućujemo a on ih je grupisao po najznačajnijim životnim oblastima:
- ZAJEDNIŠTVO – srećni su ljudi koji imaju osjećaj pripadnosti, zajedništva, koji imaju iskrene prijatelje, porodicu, komšije sa kojima se druže i organizuju različite zajedničke aktivnosti u cilju unapređenja života svih članova društva. Male komune, zajednice, obogaćuju i čine život ljepšim i ispunjenijim. Brojni su načini na koje se to može organizovati, malo kreativnosti i dobrih ideja (i dobre volje) čine čuda, pomažimo jedni drugima.
- PARE – novac, materijalno bogatstvo, ne čine ljude srećnim, nije bitno bogatstvo već blagostanje, ja bih rekla – kvalitet života. Ništa čudno što su ljudi koji žive na selu srećniji od onih u većim gradovima – sam način života je stresan, pogotovo u zemljama sa nesređenom infrastrukturom, gužvama, neregulisanim saobraćajem.
- ZDRAVLJE – mali koraci, promjene životnih navika svakako vode boljem zdravlju a samim tim i ispunjenijem i srećnijem životu. Više pješačenja, vožnje bicikla, plivanja, zdraviji izbori hrane poboljšavaju fizičko zdravlje ali je jednako bitno i mentalno – bez stigmatizacije onih koji pate od depresije ili anksioznosti. Razgovor, šetnja u prirodi, meditacija, značajno mogu uticati na poboljšanje mentalnog zdravlja.
- SLOBODA – čudna mi čuda – ljudi koji su “sami svoje gazde” su srećniji od onih zaposlenih u korporacijama. Zarađuju manje ali rade ono što vole, imaju više slobode da organizuju vrijeme kako njima odgovara. Samim tim ne trpi ni porodica. Istraživanje je pokazalo da su manje srećni oni koji imaju djecu od onih koji ih nemaju. Što je država nesređenija kada su u pitanju porodiljska odstustva, plaćena odstustva za njegu djece, nefleksibilno radno vrijeme, sve je veći jaz u životnoj sreći između onih sa djecom i onih bez djece.
- POVJERENJE – jednostavno, ljudi koji imaju vjeru u druge su srećniji. Opšta klima u društvu odražava koliko vjerujemo jedni drugima – smijete li ostaviti otključana vrata ili nešto ispred njih a da ne brinete da će to neko ukrasti? Vratimo empatiju i povjerenje u društva.
- DOBROTA – jezik koji svi razumiju. Mali znaci pažnje i te kako usrećuju i osobu kojoj se čini i onu koja čini dobro djelo. Pomažite kad god ste u prilici, barem osmijehom koji ćete uputiti nepoznatoj osobi. Poklonite svoju pažnju i vrijeme onima u nuždi, volontirajte.. mnogo je načina da budemo dobri, onako, od srca.
Kao što sam rekla, istine koje su nam svima poznate i koje zahtijevaju samo malo dobre volje i truda da se primijene i učine život i ljepšim i srećnijim svima. Počinje se od malih stvari.
