Suppress authenticity to maintain attachment. Gabor Mate mi je sa ovom jednostavnom istinom otvorio oči, spoznala sam zašto sam takva kakva jesam – udovoljavam, bitno mi je da nikoga ne razočaram pa pristajem da radim i stvari koje ne želim..
O čemu se tu radi? To je mehanizam “preživljavanja” koji smo usvojili u djetinstvu a koji u životu odrasle osobe postaje – patologija. Da bismo opstali, kao djetetu nam je jako bitna povezanost sa roditeljima i činimo sve da bismo je održali, adaptiramo se potiskujući svoje emocije koje se ne prihvataju ili se osuđuju. Znate ono – dobra djeca se nikada ne ljute, rano naučimo da potiskujemo svoje istinske emocije, htjenja i svoju autentičnost da bismo bili prihvaćeni, voljeni i održali povezanost od koje nam zavisi život. Kada dijete dobije poruku da nije dovoljno dobro ili vrijedno, može provesti čitav život dokazujući da jeste. Kako? Tako što je fin prema svima, nikada ne govoreći kako se zaista osjeća jer se drugima to možda neće dopasti.
I šta se dešava kada po tako usvojenom programu nastavimo da živimo? Ako izaberemo vezivanje, provešćemo čitav život supresirajući autentičnost, gubimo vezu sa svojim istinskim ja, ne znamo šta hoćemo, kako se zaista osjećamo, prilagođavajući se i udovoljavajući drugima u želji da održimo vezu sa njima po svaku cijenu, podsvjesno vjerujući da nam, i kao odraslim osobama, život zavisi od toga. Ne umijemo reći NE, radimo ono što ne želimo, nesrećni i nezadovoljni većinu vremena.
Treat me like a fool
Treat me mean and cruel
But love me, do, do, do
Zar je to ljubav? Ne umijemo da postavimo granice, da ispoljimo zdravi bijes i zaštitimo se, sve ćemo da istrpimo jer ćemo bez te osobe – umrijeti. Bar tako vjerujemo. A jedina osoba bez koje ćemo zaista umrijeti smo – mi sami. Razmislite o ovom mehanizmu, vjerujem da će se mnogi ‘pronaći’.
