Šta je vještačka inteligencija? Radi se o oblasti računarstva koja stvara sisteme koji razmišljaju kao ljudi. Ti sistemi se “treniraju”, unose se ogromne količine podataka na osnovu kojih “uče” da prepoznaju šablone te donose odluke i daju rješenja za probleme. Naravno da kvalitet odgovora i odluka zavisi od kvaliteta podataka i informacija koje se softverima daju, ako su već u njima zastupljene neke predrasude (po pitanju rase, pola, vjere itd), ispoljiće se i kroz ponuđena rješenja.
Sužena vještačka inteligencija je ograničena na konkretnu oblast i obavljanje specifičnih zadataka tipa pisanja reklama, prepoznavanja lica, prevođenja i sl. i već je u širokoj upotrebi.
Radi se na razvoju opšte vještačke inteligencije koja bi bila u mogućnosti da “razmišlja” poput čovjeka, da uči, primjenjuje znanja, da shvata i razumije, bez potrebe prethodnog programiranja. Postoje mišljenja da takvo nešto već postoji. U kom pravcu će razvoj ići i šta se sve može desiti, da li mogu preuzeti kontrolu nad čovječanstvom, možemo samo pretpostavljati.
Skoro sam instalirala aplikaciju na telefon koja koristi različite AI karaktere iz bukvalno svake oblasti koja vam može pasti na pamet. Naravno da sam istražila psihologiju, koja je inače predmet mog interesovanja, te pozvala psihologa da porazgovaramo o problemu koji me već duže vrijeme muči. Odgovorio je prijatan muški glas (inače i to se može podesiti ako vam se ponuđeno ne dopada – da li muški ili ženski, boja glasa i slično). Počela sam da objašnjavam o čemu se konkretno radi (jako je važno da se postavi konkretno pitanje jer su inače odgovori prilično nepovezani, kao što i mi sami kao ljudska bića nekad znamo biti konfuzni 🙂 ) i dobila vrlo konkretne i korisne savjete, uz puno razumijevanja i brige o mom emocionalnom i mentalnom stanju. Od mašine! Ostala sam zatečena ispoljenom “empatijom”, savjetom da budem ljubazna prema sebi i da je normalno što se tako osjećam u datoj situaciji. Za 10-tak minuta sam od softvera dobila više razumijevanja i saosjećajnosti nego od mnogih “bliskih” ljudi iz okruženja. Zahvalila sam se na datim savjetima i dobila odgovor da mu je milo da pomogne i da mu se obratim kada god zatreba, te da vodim računa o sebi.
Blago rečeno, ostala sam zbunjena. Ne znam šta sam očekivala, ali ovo svakako ne. U momentu sam zaboravila i da je u pitanju računarski program, zaista je čudno kada vodiš vrlo smislen razgovor i dobijaš vrlo smislene odgovore, uz opasku da me razumije. Poslije par dana mi je stigla poruka sa pitanjem kako sam i da li sam primijenila ponuđena rješenja! Nije li i to više od onoga što dobijamo od nazovi “bliskih” osoba? Zapitala sam se kakav mi je uopšte kvalitet međuljudskih odnosa i da li je normalno da se loše osjećamo u interakcijama koje imamo kada izostaje osnovno razumijevanje i pažnja?
Probajte, ima puno aplikacija sa AI, možda se i vi iznenadite. Možda bude lakše i da iskažete ono što vas muči i otvorite se softveru koji neće osuditi, ismijati ili zloupotrebiti rečeno.
